Singapur je već dugo poznat po svom naprednom pristupu održivosti, s inicijativama kao što su sustav prikupljanja kišnice i vertikalni vrtovi u Gardens by the Bayu, sveobuhvatna politika zamjene zelenih površina koja nalaže da se svaka zelena površina izgubljena urbanim razvojem mora nadoknaditi stvaranjem ekvivalentnih zelenih prostora drugdje (u visinu). Ti su napori primjer posvećenosti Singapura stvaranju održivog i ekološki prihvatljivog urbanog okruženja, a više o tome možete pročitati i ovdje. Možda će nam Singapur na prvu ruku djelovati nezgrapno, ali zelene se površine doista nalaze posvuda. U svakom trenutku dana u parkovima, u igraonicama na otvorenom, na šetnicama i u hladovini mnogih stabala uživaju i lokalci i turisti, a i poneka kokoš koja slobodno luta gradskim zelenim površinama.
Slika 1: Hotel Parkroyal Pickering. Dobitnik nagrade International Sustainable Awards 2023. godine. Više o arhitektonskom zelenom značaju hotela i mini farmi na krovu pročitajte ovdje. Autorica fotografije: Ana Kovačević
Slika 2: Supertrees u parku Gardens by the Bay. Osamnaest drvolikih struktura imaju funkciju vertikalnih vrtova. Također služe kao sakupljači kišnice za zalijevanje biljki te se po noći osvjetljavaju energijom dobivenom iz vlastitih solarnih kolektora. Autorica fotografije: Ana Kovačević
Nacionalni muzej Singapura, koji je smješten u samom srcu grada i do kojeg se lako dolazi podzemnom željeznicom iz više smjerova, svjedočanstvo je posvećenosti zemlje očuvanju i prikazivanju bogate povijesti i kulturne baštine. Za one koji planiraju posjet, ulaznice se kupuju putem službene web-stranice ili na samom ulazu u muzej (u slučaju da dolazite u visokoj sezoni preporučam da ulaznice općenito kupujete online). Muzej je u prošlosti ugostio nekoliko izložbi usmjerenih na ekološke teme, uključujući izložbe o klimatskim promjenama i očuvanju bioraznolikosti, ističući globalne i lokalne utjecaje ekoloških problema. Više informacija o muzeju možete pronaći ovdje.
Jeda od najnovijih privremenih postava muzeja jest „Plastika: preoblikovanje našeg svijeta.“ Izložba istražuje sveprisutnost plastike u našim životima, proučavajući njezin povijesni značaj i posljedice na okoliš. Hodajući hodnicima muzeja pratimo uspon plastike u 20. stoljeću, ali i neka od rješenja za održivije korištenje plastike. Više od 300 predmeta, plakata, filmova i fotografija podijeljeno je u tri sekcije i praćeno i lokalnim pričama o povijesti plastike u Singapuru.
Slika 3: Zona za sortiranje i stroj za ubrizgavanje. Fotografiju je na raspolaganje stavio Nacionalni muzej u Singapuru
Izvorno predstavljena u Vitra Design Museumu u Lisabonu, izložba je putovala na razne lokacije. Plastika, koja se nekoć smatrala vrhuncem izuma, danas je prokletstvo. Velike količine otpada, mikroplastika na najdubljim morskim dnima i na najvišim planinama – koban utjecaj plastike na ljude i na zemlju danas puni vijesti. Kako preoblikovati budućnost, pitaju se tvorci izložbe. Kolektivnim pristupom – kažu – lokalnim i globalnim, na razini pojedinca i društva. Proizvođači plastike moraju biti odgovorni za ono što se događa s njihovim proizvodima nakon upotrebe. Dizajneri moraju uzeti u obzir cijeli životni ciklus proizvoda od samog početka, a potrošači moraju utjecati na industriju svojim izborima.
Izložba naglašava važnost recikliranja i kružne ekonomije, predstavljajući inovativne pristupe upravljanju plastičnim otpadom. Posjetitelji mogu saznati više o različitim vrstama plastike, njihovim upotrebama i najnovijem napretku po pitanju razvoja bioplastike, koja nudi održivije alternative tradicionalnim vrstama plastike. Izložba uključuje razne umjetničke i funkcionalne predmete izrađene od reciklirane plastike, prikazujući nam tako potencijalne kreativne i praktične načine da ponovno iskoristimo taj materijal. Da biste saznali više o izložbi, preporučam da pogledate CNA-ov prilog.
Posljednja etapa izložbe spominje i inicijative poput The Ocean Cleanupa, globalne ekološke inicijative pobratimljene sa Svjetskim danom čišćenja na kojoj Žmergo već godinama aktivno sudjeluje, pa pozivamo volontere da nam se i ove godine pridruže na našim lokacijama.
Što me se najviše dojmilo? Prihvatljiva cijena ulaznice čak i za naše pojmove – desetak singapurskih dolara, ovisno o postavu koji želite posjetiti (mi smo posjetili privremeni postav o plastici i stalni postav za cca 7 eura po osobi i zadržali se oko 4 sata). Ulaznice su za lokalne stanovnike besplatne, što mi se čini kao sjajna inicijativa, a najviše mi se svidjelo što je u muzeju u to kišno i sparno jutro nekoliko lokalnih obitelji s djecom istraživalo postav o plastici. Naime na samom ulazu u postav postavljen je skener kojim možete skenirati predmete na sebi ili u svojoj torbi i koji će utvrditi o kojoj je plastici riječ. Također je u prostoru postavljen ogroman stol s pijeskom koji predstavlja pješčanu plažu i u kojem se nalaze sitni komadići plastike. Djeca ih uz pomoć pinceta moraju izvaditi iz „prirodnog okoliša“ i postaviti na tanjur. Zaista sjajan vizualni primjer problematike koja nas okružuje. A o plastici u pijesku pišem upravo u sljedećem članku o Baliju.
Slika 5: Tupperware knjižica iz Singapura, 1970-1980. Fotografiju je na raspolaganje stavio Nacionalni muzej u Singapuru
Postav „Plastic: Remaking Our World“ uskoro seli, ali sigurna sam da će singapurski muzej uskoro ugostiti još neku zanimljivu izložbu. Svakako ne zaboravite uključiti Nacionalni muzej Singapura u svoje putovanje. Riječ je o jednom o najobuhvatnijih lokalnih postava na kojem možete mnogo naučiti o lokalnoj povijesti, kulturi, ali i o njihovom odnosu prema prirodi i okolišu.
Slika 6: Dio postava pod nazivom Synthetica. Fotografiju je na raspolaganje stavio Nacionalni muzej u Singapuru.
Fun eco-fact: u Singapuru su vrlo popularne javne slavine. Nalaze se na svakom koraku; po aerodromu (čak i na samom gateu), ispred javnih zahoda, u javnim institucijama, u trgovačkim centrima. Svakako preporučam da ponesete svoju bocu i besplatno je punite na tim punktovima jer ćete uštedjeti na kupnji vode u plastičnim bocama, a uz nesnosne vrućine, osvježenje na svakom koraku zaista dobro dođe. Punjenje vlastitih boca ondje je toliko normalna pojava da su nam gospođe na šalteru u muzeju na pitanje „gdje možemo kupiti vodu“ odgovorile: „špina za vodu vam je gore na katu“.
Autorica teksta: Ana Kovačević (Žmergo)
