Oni su svugdje ali ne mogu se vidjeti. Društvu su skoro nevidljivi.Ako ih se ne ometa, oni ne reagiraju. Mirni su i umjereni i malo pomalo se šire.
Najčešće ih se može prepoznati u super marketima kako čitaju sadržaj namirnica na pakovanjima ili u restoranima, gdje konobara ispituju o svakom sastojku hrane koju naručuju.
To su alergičari i oni koji nemaju tolerantnost na npr. gluten, laktozu, jaja, plodove mora, orašaste plodove … i još štošta drugo što može grupi ljudi s takvim problemima zastrašiti želudac ili imunitet. Možda takav komentar zvuči i smiješno ali realnost tih ljudi daleko je od toga. U današnje vrijeme ljudska tijela ne funkcioniraju kao nekada.
Isto tako, restorani su pomalo ludi od činjenice da moraju ponuditi toliko različitih jela koja zadovoljavaju svačija ograničenja u smislu netolerancije ili opasnosti po zdravlje, a da sve skupa ima prihvatljivu cijenu.Jer pripadati ovoj grupi znači i da često morate potrošiti puno više novca na hranu koja je prilagođena, kao npr. pašta ili kruh bez glutena itd.
Čudno je da sada kada toliko pozornosti dajemo na hranu i kada je sve ”bio” i “eko”, u isto vrijeme toliko ljudi ima zdravstvenih problema povezanih s prehranom. No upravo zato se u zdravoj prehrani i treba ustrajati. Hrana puna aditiva, konzervansa, umjetnih boja, raznih drugih kemikalija i općenito, industrijskom obradom hrana lišena svega dobroga u sebi, nikako nije dobra za zdravlje i upravo zbog konzumacije takve hrane ljudi su sve više alergični i bolesni i pomalo se uništavaju. Stoga je neophodna svijest o kvaliteti hrane koju jedemo i o načinu na koji i za što trošimo.