(NE)suđeni Portugal

(NE)suđeni Portugal

Priča mlade Mirele o njenom nastojanju da uskoči u posljednji vlak ka međunarodnom volonterskom iskustvu

Epizoda 1.

Sve je započelo jednog dana u listopadu 2019. godine, kada sam ugledala objavu Udruge Žmergo u facebook grupi Youth opportunities. Već neko vrijeme na mojoj wish listi nalazi se i odlazak u neku zemlju na barem mjesec dana volontiranja u nekoj organizaciji. Iskustvo takvog volontiranja omogućeno je kroz program Erasmus+, uz sve plaćene troškove, ali namijenjeno je isključivo mladima do 30 godina. Kako se moja trideseta sve više bližila, znala sam da je ovo posljednji vlak ako želim iskoristiti priliku.

Ilustracija preuzeta s outwardboundcroatia

Pripremila sam motivacijsko pismo, revidirala CV i prijavila se. Odradila sam krug razgovora s organizacijom koja me šalje (Udruga Žmergo), s organizacijom koja me prima u Portugalu (AJP) na projektu Learning on the move i čekala proces selekcije. Tog dana kada je zazvonio telefon i kada sam dobila obavijest da sam primljena odnosno da možemo početi dogovarati moj dolazak bila sam više nego uzbuđena. Kako sam inače zaposlena, morala sam baš metodom eliminacije gledati period kada bih mogla iskoristiti godišnji odmor, a da moj posao ne pati. Dogovoreno je. Dolazim u ožujku 2020. godine. Što sve još moram pripremiti…? Iskusni Žmergo sve mi je prenio, moramo izraditi zdravstveno osiguranje za vrijeme mog boravka tamo, dogovoriti točne datume, potpisati ugovor s organizacijom u Portugalu. I avantura počinje.

Odlučila sam krenuti tri dana ranije i smjestiti se u hostel da obiđem Lisabon. To su bila tri krasna dana. Šetala sam, posjetila muzeje, pridružila se turističkoj turi uz vodiča, posjetila Sintru, prekrasan gradić u blizini Lisabona, prepun dvoraca i zanimljivih priča, a na kraju dana upoznavala lokalce na Bairro Alto, koji je inače središte boemskog noćnog života i odiše uličnom umjetnošću. Oduševio me Lisabon i jedva sam čekala stići u Peniche, mali gradić koji slovi kao jedna od najpopularnijih surf destinacija. Osim prekrasnih plaža, u Penicheu se nalaze i divni klifovi. Tamo se nalazi organizacija kojoj idem.

Moja je uloga biti aktivno uključena u osmišljavanje i provođenje radionica s djecom i mladima, od likovnih, glazbenih, kulinarskih i drugih edukativnih aktivnosti. Tim draže i veće zadovoljstvo mi je jer se radi o djeci s manje mogućnosti, koja možda nemaju financijske prilike sudjelovati u sličnim aktivnostima. Za mene to predstavlja baš super novo iskustvo i sigurna sam da će me sudjelovanje u ovom projektu još više obogatiti.

Do Penichea nisam ni stigla jer je Korona rekla NE MOŽE.

Nažalost, do Penichea nisam ni stigla jer je Korona rekla NE MOŽE. Zbog cjelokupne epidemiološke situacije, koja je eskalirala te zbog nekih privatnih problema, morala sam se vratiti kući. Znajući da mi je doslovno skliznula posljednja prilika za sudjelovanje u Erasmus + programu, vratila sam se pomalo tužna, ali pomirila sam se s tim da je izvanredna situacija i da nažalost ne može biti drugačije.

Ipak, u svibnju 2020. godine kontaktirala me organizacija iz Portugala da me obavijesti kako su zatražili produljenje projekta zbog cijele situacije s pandemijom i da mi nude drugu priliku da dođem. Oduševljena time, ponovno sam se bacila na planiranje, organizaciju vremena i posla kako bih mogla pronaći neki adekvatan period kada bih mogla otići. Sve djeluje kao da sjeda na svoje mjesto. Popušta se s mjerama opreza, otvaraju se granice.

Sve se poklopilo. Baš sve… Sve dok…

Krećem 1.7., sretna jer sam dočekala drugu priliku, nadajući se da me ovog puta neće ništa spriječiti. Kako bi se ipak dobro informirala, zovem/pišem Veleposlanstvu HR u Portugalu, Veleposlanstvu Portugala u HR, Veleposlanstvu Njemačke u HR, Veleposlanstvu HR u Njemačkoj jer bi moj let trebao biti, u polasku preko Stuttgarta, u povratku preko Municha. Dobila sam informacije da turistički još uvijek nije baš dozvoljeno ići, ali da uz razlog koji navodim i ugovor koji sklapam s organizacijom u Portugalu, ne bih trebala imati problema obzirom na to da je moje putovanje profesionalne naravi. Kupila sam povratnu kartu 4. lipnja i baš istog dana vidjela obavijest na stranici jedne putničke agencije da Portugal otvara svoja vrata za Hrvate 1.7.2020. To je to. Sve se poklopilo. Baš sve… Sve dok… Pet dana kasnije, stiže obavijest od aviokompanije Eurowings preko koje sam bookirala let „Your flight to Lisbon is cancelled“. Ma neee! Zašto, k vragu?! Pokušavam na stranici kompanije promijeniti let – ne dozvoljava mi. Pokušavam zatražiti voucher – ne dozvoljava mi. Pišem e-mail kompaniji. Nema odgovora. Zovem nekoliko puta. Nema odgovora. Šaljem drugi e-mail. Nema odgovora. Šaljem poruku na FB stranicu. Nema odgovora. I tako već 5 dana. Dakle, nema nikakve povratne informacije. Znači li to da je otkazan samo let do Stuttgarta? Ili i do Lisabona? Mogu li dobiti refundaciju? Pa trebala bih moći dobiti, oni su otkazali… Mogu li dobiti voucher? Hoću li morati tražiti kompletno novu aviokartu? Ili ću morati tražiti alternativni prijevoz do Stuttgarta? Kada ću to znati? Ne znam, ali svakako ću vas obavijestiti, nadam se uz pokoju sličicu iz predivnog Penichea, do kojeg se baš jako nadam doći. 

Stay tuned.

Vaša nepokolebljiva Mirela

Close Menu