Svoju sam snažnu potrebu da se okušam u životu i radu u inozemstvu zadovoljila uz pomoć Njemačke zaklade za okoliš (Deutsche Bundesstiftung Umwelt, DBU) i njihovog programa stipendiranja mladih stručnjakinja i stručnjaka iz srednje i istočne Europe.
Samo ime Zaklade govori da se teme kojima se možete baviti u sklopu ovog studijskog boravka u Njemačkoj moraju u najširem smislu ticati okoliša. Međutim, ono što ovu stipendiju čini posebno zanimljivom jest to što se za nju mogu prijaviti profesionalci iz svih područja ljudskog djelovanja – od medicine do jezika i književnosti, što je bio moj slučaj. 🙂
Dakle, dvije su glavne stvari na koje valja obratiti pažnju.
Ovaj je studijski boravak isključivo za osobe s minimalno diplomskom razinom studija, ali se prijaviti možete i prije nego što službeno diplomirate, bitno je samo da imate potvrdu o završenom studiju prije nego što program službeno krene. Drugo, i ono najvažnije, jest to da morate osmisliti vlastiti projekt koji biste voljeli provesti u Njemačkoj. I to zaista znači bilo gdje u Njemačkoj, instituciju na kojoj ćete raditi tražite sami ili uz pomoć DBU-a. Meni je DBU pomogao stupiti u kontakt s Nezavisnim institutom za okolišna pitanja (Unabhängiges Institut für Umweltfragen, UfU) i tako sam se našla u Berlinu.
Pisanje ovog teksta započela sam traženjem fotografija u galeriji i tako se prisjetila što sam sve dosad proživjela. DBU u sklopu ovog programa organizira i jednomjesečni tečaj njemačkog jezika u Osnabrücku, gradu na sjeverozapadu države gdje je Zaklada i smještena. Tečaj je bio divna prilika da upoznam ostale stipendiste, posjetim još pokoji njemački grad te se u zajednici novih prijatelja pripremim za nadolazeće razdoblje u Berlinu. U Osnabrücku sam, na primjer, posjetila njihov Botanički vrt gdje smo sudjelovali na radionici izrade (i degustacije) čokolade i prepirala se sa svojom cimericom iz Litve hoćemo li se u parku smjestiti u hlad ili na blago rujansko sunce, koje je meni samo godilo nakon polupustinjskih vrućina u Zagrebu.
U Berlinu sam u uredu upoznala kolegicu iz Brazila koja me, iako se u međuvremenu vratila u svoj grad u blizini brazilske prijestolnice, još podsjeća na to koliko je važno rad povremeno zamijeniti izletima i izložbama. Dvoje DBU-ovih stipendista također radi u Berlinu tako da nikad nisam bila posve sama. Iako ne znam hoće li mi oni ostati “prijatelji za život”, trajno se divim sposobnosti viših sila da me povežu s ljudima s kojima dijelim interese, koji me čuju, nasmijavaju, koje s vremenom zavolim. Koji su mi zaista postali preduvjet za sreću.
Meni je ova stipendija bila prilika da putujem i učim o sebi, ali ne kao turistkinja, da se okušam u novom području i novom poslu te se pritom angažiram za klimu. Drugima će ovo možda biti prilika da usavrše njemački ili isprobaju život znanstvene istraživačice. Ako vam sve ovo zvuči primamljivo, zavirite na web-stranicu DBU-a, ondje postoji i korisna stranica s najčešćim pitanjima i odgovorima o ovoj stipendiji, a sigurna sam da će vam se odgovoriti i na mejl ako ga pošaljete. 🙂
Autorica: Jelena Benčić
