Marinela i Lara u portugalskom ESS iskustvu života

Marinela i Lara u portugalskom ESS iskustvu života

Marinela i Lara dvije su prijateljice koje su se odlučile na međunarodno volontiranje u sklopu Europskih snaga solidarnosti u okviru programa Erasmus+. U ovo izazvono vrijeme za bilo kakva putovanja i druženja, djevojke su odlučile otputovati u Portugal i sudjelovati u projektu “Learning on the move” kroz kratkoročno volontiranje s djecom i mladima, odnosno osmišljavanjem aktivnosti slobodnog vremena s lokalnim klincima. Nakon Mirele koja je “probila let” kao prva Žmergova volonterka koja je u jeku pandemije otputovala sudjelovati u ESS-u, Marinela i Lara su slijedile njezin put i provele u organizaciji Associação Juvenil de Peniche dana. A ovo je njihova priča nakon povratka iz Penichea:

“Vjerujemo da svatko treba iskusiti volontiranje jer ono predstavlja nezamjenjivo iskustvo u kojem malo darujemo, a puno više dobivamo. Taj čin prijenosa znanja kroz vlastiti originalni karakter i skup znanja i vještina koje posjedujemo u razmjenu za smijeh i izgradnju samopouzdanja u drugima čine jednu nezaboravnu čaroliju koju osjećamo cijelim bićem, a nazivamo ju solidarnost i altruizam. 

Volontiranje je bio naš san dugi niz godina, a završetkom inicijalnog obrazovanja je, na veliku radost, postao stvarnost. Cijeli proces se desio veoma spontano, u zadnji čas, čime se dodatno pojačao naš osjećaj zahvalnosti za priliku koja nam se pružila.

Portugal, kao zemlja, bila je 1. na popisu destinacija u kojoj želimo boraviti, putovati i volontirati upravo radi svoje zanimljive prošlosti i egzotičnosti koju posjeduje. Preko prijateljice smo saznale za udrugu u Peniche-u, malom, ali veoma poznatom surferskom gradu gdje bismo volontirale s djecom mlađe školske dobi. Priliku smo objeručke prihvatile i upustile se u najljepšu avanturu našeg života! Iako nam je tek 23 godine, do sada smo već podosta putovale putem raznih programa, no ono što se desilo u Portugalu zauvijek će ostati ugravirano u našim srcima. 

Prvih nekoliko dana osjećale smo veliki zanos i veselje. Sve se činilo još uvijek nestvarno. Djeca su nas dočekala s velikim osmijehom i širokim zagrljajem. Voljela su imati uz sebe ‘odraslu djecu’ ilitiga zaigrane volontere. To nas je inspiriralo da im svaki tjedan predstavimo nove igre i načine zbližavanja kao i priliku da nauče što je to fair play i nauče poštovati pravila igre i ostale igrače. Ponekad smo namigli ostaloj djeci kada bi shvatili da neka djeca sporije procesuiraju igru te bi oni, puni razumijevanja i ljubavi, namigli natrag u znak shvaćanja i empatije. To su bili prvi znakovi međusobnog povjerenja. Nakon toga dali smo im priliku da i sami vode igre koje smo započele, kao mali kapetani ili vođe. Tu se desio prijenos povjerenja i vjera u njih same. Malo po malo kreirale smo predivnu povezanost s tim malim, a tako pametnim i divnim ljudskim bićima. 

Stvorile smo dnevne rituale započevši rad s društvenim igrama poput Una, Jungle Speeda i Jenge, a završile ga nogometnom, plesom na otvorenom ili mimikom. 

Naravno, tu je uvijek bila prisutna i Karla – glavna animatorica udruge s kojom smo svakodnevno surađivali, plesali i učili.

Pošto smo vikendom bile slobodne, isprobale smo surfati na 6 kilometara dugačkoj plaži Baleal koja je osvojila naša srca. Sivkasta maglica koja se lijeno proteže nad pastelnim nijansama plavog mora i blještavom zlatnom plažom ostavlja vas bez daha, stapajući se tako u jednu cjelinu kojoj se ne nazire kraj. Šetajući po njoj odlučile smo se zaustaviti u jednom od beach bara, platili tečaj surfanja i strastveno krenule u ocean. Ne možemo reći da smo pokorile valove, ali smo se svakako počastile za pokušaj. 

Sljedeći vikend zaputile smo se u najljepši portugalski grad Porto i uputile se na Free walking tour saznavši i više od očekivnog.  Kao prijestolnica poznatnog portugalskog vina (port vine) i grad po čijem je imenu i sama današnja država dobila ime, grad krije značajne povijesne i kulturne priče divno oslikane u ulazu poznate željezničke postaje. Izuzev njega, tu je i grad Sintra; nezaobilazni dragulj kojeg smo ostavile za kraj putovanja. Grad prepun bajkovitih dvoraca i magičnih priča. Ako želite doživjeti Disneyland u realnosti, svakako preporučamo da ga posjetite. 

Sada već na odmaku vremena, zadovoljne s onim što smo uspjele vidjeti i radom koje smo obnašale, počele su se javljati prve emocije tuge radi uskorašnjeg odlaska. Djeca su to brzo osjetila te nam počela pripremati predivna iznenađenja; onakva kakva vam rastope srce poput maslaca na vrućoj tavi. Pristizala su nam prva pisma zahvale, šareni papirići u obliku srca, dugački zagrljaji iz kojih se nikada ne poželite otrgnuti, pogledi puni sretnih iskrica i riječi pune ljubavi i komplimenata. Činilo se kao da smo tamo oduvijek. 

Kada bi nas netko pitao ‘Koja je najljepša stvar na svijetu?’, svakako bi se sjetile ovog iskustva i usuglašeno odgovorile da nema ljepše stvari na svijetu nego služiti drugima i biti za to nagrađen iskrenim osmijehom i čvrstim zagrljajem. 

U životu ćete se često naći u nedoumici, ali vjerujte nam, volontiranje nikada ne bi smjela biti jedna od njih. Upustite se u njega čistim srcem i gledajte kako vam se život mijenja nabolje, a da niste ni tražili. 

Srdačno,

Lara & Marinela”

Close Menu