U četvrtak, 05. 11.2015. neočekivana katastrofa uništila je stotine gradova, uzela ljudske živote i uništila prirodna staništa u brazilskoj državi Mineas Gerais. Popustile su dvije brane koje su zadržavale milione kubičnih metara otpadnih voda u rudniku željeza u mjestu Bento Rodrigues te tako otvorile put jednoj od najvećih ekoloških katastrofa u povijesti Brazila.
Voda i toksični talog iz rudnika u času su poplavili i uništili mjesto do kojega se u pomoć moglo priteći ničim drugim osim helikoptera, 17 ljudi je poginulo, a toksični otpad dospio je rijekama sve do Atlantskog oceana. Količina gustog , crvenog, toksičnog mulja mogla se je usporediti sa zapremninom 25 000 olimpijskih bazena ili 187 tankera za naftu. Mulj kontaminiran arsenom, olovom, kromom i raznim drugim teškim metalima sručio se je preko tih ruralnih područja u Rio Doce, rijeku koja ima veliku gospodarsku važnost za taj dio Brazila. Rezultat su izgubljeni domovi, ribari, stočari i poljoprivrednici bez posla a da se ne spomene zagađena voda za piće za stotine hiljada ljudi. Zaštićene šume i staništa pretvoreni su u muljevite pustinje.
Eksploatacijom željeza upravljala je tvrtka Samarco u zajedničkom pothvatu s rudarskim divovima Vale i Anglo-australskog BHPa. Razlozi popuštanju brane još se istražuju ali najvjerojatnije su to nemar i vrlo labavi zakoni o zaštiti na radu u brazilskoj rudaskoj industriji.
Samarco je ponavljano tvrdio da taj mulj nije toksican. Ali biolozi i stručnjaci za okoliš se ne slažu s tom tvrdnjom. Lokalne vlasti naredile su ljudima koji su spašeni s poplavljenoga područja da se dobro operu i izribaju i da pobacaju svu odjeću koja je bila u doticaju s muljem.
Tvrtka koja upravlja eksploatacijom ovoga rudnika reagirala je vrlo ne odgovorno na nastalu tragediju. Nikada nije imala krizni plan niti razvijenu strategiju evakuacije za lokano stanovništvo, koje nije bilo pripremljeno na niti bilo koji drugi način što činiti i kako reagirati u slučaju nesreće koja se je u ovim razmjerima dogodila. Do sada su spomenute tvrke bile kažnjene s preko US$ 260 miliona. U Minas Geraisu postoje i drugi rudnici i brane koje mogu popustiti svaki čas.
