Bok Eni, hvala ti što si pristala na intervju. Prije nego krenemo s pitanjima, malo se predstavi čitateljima Fermaja.
Zovem se Eni Jordano i studentica sam psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakultetq u Rijeci. Imam 19 godina i u slobodno vrijeme treniram odbojku, boravim u prirodi i družim se s prijateljima. U Žmergu sam počela volontirati pred gotovo dvije godine, zatim sam sudjelovala u jednom Erasmus+ projektu u sklopu kojeg sam otputovala u Portugal. Od ove akademske godine volontiram u Žmergu u sklopu fakulteta, a u slobodno vrijeme sudjelujem u Žmergovim radionicama i akcijama, posebice onima koji uključuju mlade.
Što te potaknulo na volontiranje?
Na volontiranje su me većinom potaknuli prijatelji koji su prije volontirali, ali i doma dosta vodimo brigu o razvrstavanju i bacanju otpada, pogotovo plastike pa je Žmergo bio logična opcija za volonterski agmažman.
Kako bi u par riječi opisala svoje volontersko iskustvo u Udruzi Žmergo?
Moje volontersko iskustvo je započelo jednom Zelenom čistkom i to slučajno. Bili smo prijatelji i ja na kavi i jedan je predložio da odemo pomagati u čišćenju lučice u Opatiji te da se uključimo jer Udruga općenito nudi različite evente, putovanja,… Moje iskustvo u udruzi od tada je bilo jako zanimljivo! Imala sam lijepo iskustvo putovanja u Portugal koji mi je Žmergo omogućio.
S Udrugom si imala priliku putovati u daleki Portugal. Možeš li nam ukratko opisati svoje iskustvo?
Portugal s Udrugom Žmergo mi je bio najljepše putovanje na kojem sam do sad bila. Još bolje je bilo šta sam imala priliku tamo ići s prijateljima. U listopadu 2021. proveli smo 7 dana u Penichu, gradiću poznatom po surfanju na razmjeni mladih u sklopu programa Erasmus+ naziva “Different is good” organiziranog od strane udruge Associação Juvenil de Peniche i centra za mlade Metsa Kartano. Osim nas, na projektu su sudjelovali mladi iz Finske, Grčke i naravno Portugala. Sudjelovali smo u jako puno radionica recikliranja, čišćenja okoliša, pjevali smo, plesali, upoznavali drugačije kulture i jeli tradicionalnu hranu. Kroz njihove radionice naučili smo kako ponovo iskoristiti otpad, kako od njega napraviti nešto korisno i lijepo i još mnogo toga. Također, surfali smo! Definitivno preporučam svima da sudjeluju u Erasmusu i steknu nova iskustva i poznanstva.
Možeš li navesti jedan upečatljiv događaj koji si iskusila prilikom volontiranja?
Na jednoj Zelenoj čistki nam se pridružio i poznati i šaljivi Šajeta i njegova obitelj što mi je bilo jako zabavno jer nisam očekivala da će doći i da volontiranje može biti tako zanimljivo.
Smatraš li da su mladi danas dovoljno uključeni u volontersku zajednicu?
Smatram da mladi danas nisu dovoljno uključeni u volontersku zajednicu, ali ne zato jer ne žele nego jer ne znaju kako. Vjerujem da je puno mladih koji se žele uključiti i volontirati, ali ne znaju gdje. Također, školske obaveze imaju doprinos u svemu tome.
Što bi poručila onima koji još uvijek nisu odlučili pokloniti svoje vrijeme i na takav način pridonijeli zajednici?
Definitivno bih preporučila da se učlane u neki volonterski klub i da probaju. Unatoč školi i ostalim obavezama vjerujem da se jednom na tjedan stigne volontirati i da će se puno bolje osjećati. Pogotovo kada su to volontiranja vikendima i još ako su na otvorenome, to je najbolja kombinacija za iskoristit vikend i biti koristan.
Koliko često ti, kao mlada volonterka, primjenjuješ “zero waste” način života?
Kao što sam već spomenula, doma razdvajamo otpad i znam s mlađim bratom radit neke DIY projekte koji su uz to i “zero waste”. Sudjelovala sam i u nagradnom natječaju “Zeleni life hack” u kojem sam osvojila električni romobil. Također sam i putovala u Portugal prošle godine, gdje smo s domaćinima i ostalim država iz projekta 5 dana radili na radionicama ponovne uporabe plastike, ribarskih mreža, uglavnom otpada. Otpad smo skupljali na njihovim pješčanim plažama i nakon toga jedna od radionica u kojoj sam sudjelovala je bila stvaranje novog predmeta od prikupljenog i očiščenog otpada. Na kraju smo napravili solarni sustav.
Misliš li da je “zero waste” način života teško primjenjivati s obzirom da živimo u svijetu punom plastike?
Smatram da je teško jer nam se na primjer većina proizvoda u trgovinama pakira u plastici, koriste se plastične vrečice, plastične čaše, pribor,… Vjerujem da je moguće primjenjivati “zero waste” način života, ali uz puno truda. Sigurna sam da se uvijek može smanjiti uporaba plastike. Također, u nekim trgovinama se ni ne prodaju više plastične vrecice, slamke, pribor i smatram da je to odlična odluka i da time doprinosimo poboljšanju okoliša. Moja obitelj i ja u dućan uvijek nosimo platnene vrečice i vjerujem da time već malo doprinosimo. Uvijek treba krenuti od sebe.
Koji je prvi korak koji svi mogu napraviti kako bi pridonijeli smanjenju otpada?
Odvajanje otpada i ponovno korištenje istog je jako važno. Na primjer, koristimo jednu vrećicu za kupovinu da ne moramo stalno kupovat nove plastične. Onda, također smatram da je bitno i pričati s mladima o otpadu, recikliranju i poticati ih jer jako malo mladih zna o tome i vjerujem da većina nije ni čula za pojam “zero waste”.
Koliko često koristiš električni romobil koji si osvojila na nagradnom natječaju “Zeleni life – hack!”?
Pa s obzirom da me baš ovo naše kišno vrijeme ne služi zadnjih par tjedana, moram priznati da još nisam imala svoju probnu vožnju. A također čekam kacigu da stigne!
I za kraj, reci nam što ti se najviše sviđa u Udruzi?
U Udruzi mi se prvenstveno najvise sviđaju voditeljice jer one svojim angažmanom i trudom puno doprinose Udruzi i to se vidi. Vidim da vole to što rade i s njima je stvarno lako dogovoriti se za suradnju. Otvorena komunikacija i uvijek opuštena atmosfera je prisutna kada se družimo. Također mi se sviđa i cijeli rad Udruge u Opatiji i okolici, od čišćenja do lijepih radionica, ali i putovanja!
Intervjuirala: Lorena Ostojčić (studentica FFRI, Žmergova volonterka)
